Čovjek (ni)je sam? ili....

Potaknut blogom, jednog kolege, koji je naveo u jednom trenu, zapravo, načeo temu o tome, jesmo li sami u svemiru?

Postoje razne polemike oko ovoga pitanja i postoje razni samo-prozvani-poznavatelji-svemira koji sa "sigurnošću" kažu da samo sami ili drugi pak da nismo, ja kažem: "Pa dobro jeste li vi normalni!? Od tolikog prostora i toliko milijardi zvijezda, netko će reći da smo sami ili ne? Pa koji vam je ku*ac, nismo uspjeli potpuno istražiti sunčev sustav, a mi bi htjeli govoriti o nekakvim svjetovima i galaksijama koje su udaljene jebeno-puno nekakvih godina koje su osvijetljene (…ehm..svjetlosnih godina…:-)). Pa ako smo sami onda je to jako puno prostora bačeno na, zapravo, prazan prostor u kojem smo samo mi, jadna rasa ljudi koji smo zaokupljeni našim malim životima koji traju pišljivih 70 do 80 godina. Ako nismo sami i nekim slučajem ti alieni nas pokušaju posjetiti onda su najebali jer će jebeno paničan Bush baciti na njih dvije tri… nuklearne bombice samo da bi preventirali bilo kakav mogući napad, na….. ameriku, naravno (jer za ostatak smrtnoga svijeta ga boli k*ta), i nikako ne smije dopustiti da ljudska rasa prosperira.

Zapravo, kada malo bolje pogledaš, tko smo mi da određujemo jel smo sami ili nismo, ako samo pomislimo na teoriju vjerojatnosti, među toliko milijardi svjetova moguće je da je jedan isti ili bar sličan našemu, ako nije onda mi možda nismo ništa dobro nego samo jedan veeeliki peh koji se dogodio svemiru. Što kada shvatimo da smo slučajno nastali, kada shvatimo da nema nikakvog uzvišenog puta na koji trebamo ići ili nema cilja, već smo besciljno zarobljeni u eliptičnoj putanji naše jako male plave pikule. Kada ovako govorimo malo se udaljavamo od pojma Boga, ali u suštini ljudi krivo shvaćaju pojam Boga, po meni on nije u crkvi, kao instituciji, On je u svakom pojedincu zasebno. Nisu nam potrebni svi silni svećenici koji će nam govoriti što je dobro a što nije, koji će nam uzimati milodare za jadnu siromašnu zajednicu kako bi mogli točiti svoj BMW ili Mercedes. Bog je u nama ako mi u njega vjerujemo, institucija je tu samo da nas podsjeti na Boga da ne zaboravimo.

Uglavnom želim reći da se moramo pozabaviti nekim važnijim pitanjima kao na primjer, kako ćemo sa globalnim zatopljenjem ili sa efektom staklenika il pak, sa činjenicom da nemamo kamo staviti vlastita govna, jer smo prenapučili ovaj jadni mali planet koji se drži kao babin zub i ne postoje normalna odlagališta smeća, nego "pametnjakovići" navažaju smeće na livadu na kojoj sam se igrao prije, nepunih 9 godina! Tako da smatram kako pitanje jesmo li sami u svemiru, je tako nebitno da….hmm.. je nebitno! Moramo pronaći naćin kako kontrolirati naše političare da uzimaju stanove od 500 kvadrata ili da imaju 12 različitih skupocjenih satova od kojih bi jedan mogao prehraniti jednu četveročlanu obitelj, moramo više misliti na čovjeka kao pojedinca, a ne na skupinu.

Kao skupina smo jači ali ako se skupina sastoji od slabih pojedinaca cijela skupina ima manu i tako slabi, dok ne oslabi potpuno, zauvijek….. u zaborav. (ali nije sve tako crno, ima još puno godina do potpunog uništenja)."

Pozdrav,

Domi

P.S. blog je baš zgodan za kratko ubijanje vremena i za iznošenje mišljenja (čitaj: besmislica) ali su u nama i lakše nam je ako smo ih izbacili na neki način.