Višak.... nečeg!

Dakle evo i mene na blogu, da bacim koju bljazgeriju. Za početak, svima vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

Uglavnom, doživio sam šok… skoro sam pao na pod. Evo kako se to desilo, na uskrsni ponedjeljak sam se nakon blaženog sna ustao iz kreveta, nešto pojeo, pa mi je pala na pamet jedna zamisao. Prolazeći kraj kupaone, sjetih se da bih se mogao izvagati, ajd.

Izvadio sam vagu iz naftalina (jer u mojoj obitelji baš ne vole vagu :-) postavim je na pločice, a kada sam stao na nju umalo da se nisam srušio na guzicu – nisam jer mi je bilo žao pločica. :-) Uglavnom u tom trenu mi je pala na pamet ona slavna rečenica: «Ljudi moji, pa jel' to moguće!!» jadna vaga ni kriva ni dužna je morala pretrpjeti traumatološki šok, jer pošto je pokazivala čak 66 kg, izletjele su mi neke ne tako lijepe riječi… he he he šala mala.

Zapravo, shvatio sam da mi ona nije ništa kriva i odlučih se spremiti i otići u Maksimir, te napraviti par spinova oko parka(ne autom, već nogama). Tako da ovaj blog pišem samo zato da se još malo nabrijem na tu zamisao.

Pa, nadam se da ste fino proveli praznike da ste se i vi malo udebljali, a ako niste onda ću pasti u depresiju, :-) oči su mi ispale od igranja Sim City-a 4, tako da mi je dopizdio! Napravio sam grad u koji sam polagao velike nade da će postati sljedeće elitno mjesto, imenom Kašina. No nisam imao sreće jer se totalno raspalo i trenutno zarađujem 2.000 $, a mjesečna potrošnja je preko 6.000 $. :-) a jebiga bio bih loš gradonačelnik he he.

Šaljem vam svima pozdrave i vidimo se na faksu.