Opet malo o vozačima!

Prije nekog vremena sam napisao kako su uglavnom KR vozači uzrok najviše nesreća na gradskim ulicama i ustrajno to tvrdio. E pa večeras sam se susreo sa nečim malo drugačijem, te ću napisati ovu opasku tako da ne bi ljudi rekli da samo veličam ZG vozače ispred KR. Nemojte misliti da mijenjam mišljenje jer ipak statistika govori svoje, ali…. Kretah se ja u svojoj Zelenoj Zvijeri (a.k.a. Micka), uživavši u laganoj vožnji, znači nisam se španao ni ništa slično. Naišao sam na neki manji sudar u Dubravi kod Rome, mislim da se tako zove ta velika građevina.. :-) no ništa bitno za našu priču. Ono što vam želim ispričati zbilo se na Maksimirskoj cesti na križanju sa Sveticama i Bukovačkom, naravno moram skrenuti prema Bukovačkoj i tako se prestrojiti na tramvajske tračnice da bih uopće se isključio s Maksimirske. Nekoliko trenutaka prije mog prestrojavanja, pretakao me je BMW 530 d iz 1999. godine ali sa jednim nedostatkom – za volanom je bio balavac ošišan na ćelavo (čim sam to uočio slutio sam nevolje jer se frajer vozio kao da ga netko goni). Normalno, prilikom prestrojavanja sam se našao njemu sa desne strane, vozeći po tračnicama, dok je ispred nas bio tramvaj – kad ono, kao neki manijak, nasrnuo na mene – u trenu su mi gume proklizale (jer sam stisnuo kočnicu jače nego što bih inače, jer sam mislio da su mi kočnice slabe… koje by the way mijenjam sutra ujutro :-)) uspio sam dovoljno usporiti bez beda jer mislim da me mehaničar zajbava - kočnice su super, a kreten je odustao od prestrojavanja… ali je falilo možda… par centimetara od totalnog sranja.

E sad moje pitanje je: Zar postoji takav kretenski roditelj koji će nekom balavcu sa friškom vozačkom dati tako snažan (i skup) auto ako isti jedva drži to… čudo na cesti. Pa onda se ne moramo više čuditi kad vidimo u novinama naslove poput: «Dvoje mladih poginuli u BMW-u» kada postoje roditelji kojima je bitno da njihov sinčić vozi mrcinu, a za njegov život nitko ne brine…

Eto jednu malu sitnicu sam napisao koja mi se dogodila baš prije nekoliko trenutaka, za što ne krivim tog balavca, da se razumijemo, nego isključivo njegove roditelje.

Uglavnom dane provodim u dosadi i mukotrpnom štrebanju Mehanike 1, nadobudan sam :-) ali 100 na sat… upravo mi palo nešto na pamet (a nije klavir) – trebali bi se sastati jedan dan na kavi u zapadnoj zgradi pa da razmijenimo iskustva o Mater(im jebem)jalima 1, možda i o Mehanici 1, i slično jedan dan slijedeći tjedan. Pa ono napišite ideje i kad i gdje, ako hoćete, naravno, se vidimo (ha ha ne vidim ose!!!)

Pozdraf od mehaniziranog D.