How will we ever know if we will never try...

How will we ever know if we will never try... to sam vidio na jednoj majici ( jel se tak piše...?) na jednoj pički u Bibinju na moru... i od onda mi je to uzrečica po kojoj se ravnam ( dobro po kojoj se manje-više ravnam...)... kad sam vidio taj natpis na majici dobio sam flashback svih onih kurčevih stvari koje nikada nisam napravio jer sam već u startu mislio da to „nešto“ neće biti dobro i kasnije si razbijao glavu mislima poput „seljačino glupa impotentna...“ „pizdo usrana...“ „zake nisam napravio to i to...“ „zake nisam položio mehaniku na vrijeme...“ i takve stvari... i obično nakon jednog perioda vrijeđanja sebe dolazi faza moždanog obrambenog mehanizma gdje tražim sve moguće izlike koje bi opravdale sve te moje glupe poteze... možda je to sad malo glupo i za reći ali za većinu stvari se uvijek nađe neko dobro objašnjenje... opet, jebiga, to „dobro“ objašnjenje ovisi od pojedine individue (...:)... ) do druge, jer smo svi mi „svoje“ pameti i kad zauzmemo stav o nečemu to je tak, i to je sasvim u redu ali onda to o čemu sudimo treba prije isprobati... evo primjera... recimo „moja“ ekipa i ja smo prije slušali cajke ( dobro slušamo ih i sad ali kad smo drveni ko bukve... :)) i sad kad velimo da nam se ne sviđaju, da su maloumne, za retardirane seljačine, za srbe, za bosance, za pičke materine... pa jebemu mater valjda to ne pričamo bezveze jer sjetite se one: been there done that...( jel se to tak piše...)... :)... evo još jednog primjera: ekipa i ja smo se prije konstantno opijali... i još uvijek se opijamo... hehehe... evo sad kad čitam ovu izdrkotinu od posta uopće ne znam kaj sam u početku htio napisati i ne znam kak sam došao do ovog do čega sam došao ali evo probat ću završiti nekak... zaključak je da smo svi različiti...( ajmo sad svi: jeeeeee otkrio je toplu faking vodu...) i da se treba pridržavati ove uzrečice sa početka posta ali u nekim granicama vlastite tolerancije... jer zamislite situaciju: hodate gornjim gradom i u nekoj maloj mračnoj uličici vam prilazi lik i veli vam da bi vam ga volio metnuti u guzu... sad bi ga svaki normalan muškarac odalamio po pički i još pozvao ekipu da mu pripomogne... ali recimo da reagirate sasvim mirno i velite frajeru da ne želite jer to boli... zatim vas on pita kako znate, jeste to već prije probali? Vi naravno odrešito odgovarate da niste i čim to izgovorite se sjetite „how will we ever know if we will never try“ i samo vam navru suze na oči... znam da zadnjih par redova ide u prilog pederima ali sam namjerno uzeo taj primjer da vidite kako bolna može biti ta uzrečica... a sad zamislite situaciju da vam u nekoj birtiji uletavaju prejebene sestre blizanke i pitaju vas da što vi mislite kako bi vas troje izgledalo zajedno goli u iznajmljenoj sobi... a vi se sjetite uzrečice i nabacite smajl od uha do uha... opet naglašavam da svatko ima svoj stav ali mislim da bi si svi rađe spucali zahrđale vile u čelo nego imali toliku dozu tolerancije da bi se prepustili uzrečici u primjeru sa pederom... e sad ne znam jeste li uspjeli išta shvatiti iz ovog posta ali molim vas nemojte mi uzeti za zlo jer sam samo htio „nešto“ napisati... a to „nešto“ ste i dobili... ajde bok...