Sve je počelo jednim bezazlenim odlaskom na faks. Došao sam busom do Savskog mosta i otišao jednu stanicu pješke ne bi li sjeo na neki tramvaj koji vozi do Učiteljske akademije, tj. XI gimnazije. Za taj potez sam se odlučio nakon što sam vidio da nema četvorke spremne za kretanje na stanici nasuprot znaka koji uporno već više od 5 godina pokazuje „NOVO, ČEVAPI U SOMUNU!“. Sjeo sam na broj 14 jer mi se ti tramvaji najviše sviđaju, ne znam, oni novi su mi nekak glupi, a oni prestari su mi isto glupi. Ovi srednje stari mi najbolje odgovaraju.Odšetao sam do kraja drugog vagona i sjeo na onu poprečnu šipku pokraj vrata. Vozio sam se tako 2 stanice i na trećoj sam sišao dolje. Odšetao sam se do pečenjarnice „BAZA“ i nastavio hodati dalje onim puteljkom u smjeru Vrbika. Manevrirao sam putem do faksa i kad sam došao do ANERE (onaj birc tam dole...) nabacio sam coolerski hod i frajerski pogled. To je bilo neophodno za napraviti jer hey, ipak sam sad među ljudima. I tako prolazim ja pokraj svih tih birtija, pozdravljam ženskicu u PAF-u koja je taman nekom nosila kavu sa šlagom, dvije vrećice smeđeg šećera, žlićicu, času vode i naravno račun kojega je predala onim tonom ( sad svi nju zamislite...) „ evo izvolite...“. Zastao sam malo na onom raskrižju ispred Pafa i malo bacio oko na one birceve u daljini misleći možda oko pogodi nekoga poznatog. Nakon vrlo kratkog zaustavljanja od kojih 10-15 sekundi vidio sam da nema nikog poznatog pa sam krenuo dalje. Prolazio sam pokraj Sabotaže i opet sam bacio oko koje btw. nije daleko odletilo zbog onih stakala oko birca i opet nisam vidio nikog poznatog. Krenuo sam se penjati stepenicama kad sam uočio policijskog službenika na vratima. Došao sam do njega i pristojno pozdravio sa „Bogdaj“, na što me on mrko pogledao i pitao što trebam. Ljubazno sam mu odgovorio da sam došao provjeriti oglasnu ploču jer sam čekao rezultate talijanskog lota. Policajac mi je rekao da ne mogu ući i da je Jackpot odnio netko iz Bosne. Nakon nekoliko sekundi psovanja i oslobađanja bijesa upitao sam policajca zašto ne mogu ući da provjerim jer me on možda prca u mozak na što mi je on odgovorio da se dogodilo ubojstvo. Odmah sam reagirao s AJME!! I upitao sam policajca šta se dogodilo. Rekao mi je da je netko uletio na katedre za mater(im jebem)jale i meha(im jebem)niku i sve ih pobio pjevanjem. Odmah sam nabacio coolerski hod i frajerski pogled okrenuo se i u procesu silaženja niz stepenice sam rekao: „a jebiga...“
PITANJE: TKO JE UBOJICA?
11 komentar\a:
Bojanovo nerodeno dijete?
Nesrtpljivo čekam kraj ove jako uzbudljive priče...:D
sad mi je sinulo da bi ja mogo bit ubojica jer sam pao meha(im jebem)niku....
btw, onaj puteljak ti se zove gagarinov put. sam da znas ubuduce..
e i sam bi htjela ovim putem zacu pozelit sretan put (jer sam od svog povjerljivog izvora cula da nam odlazi krajem tjedna, al nije jos ziher) i rec mu da ponekad svrati u zagreb.. pa zato:
''sretan put zac, i nemoj nas zaboravit.. svrati ponekad do nas..''
e da, i spis, jeben tekst!! jebenica!!
kolko komentara.. to je sve zorro kriv.. malo sam se raspisala... :)
Agatha Christie, a.k.a. najbolja spisateljica krimi-romana bi bila ponosna na tebe Špiš.
Ma nije valjda da sam ja kriv :)
Hvala na lijepim zeljama. Idem za vikend tako da bi bilo fora da se vidimo svi subotu ili nedjelju.
Ako opet ne zaboravis na dogovor :)))
hvala na pohvalama... :) a sad redom... \\žac: jako jako blizu... :)\\miho: nisam mislio na tebe ali ako si se prepoznao bježi iz zemlje... :)\\ceilidh: kaj nije gagarinov put nastavak tog puta samo s druge strane savske prema trešnjevci...?\\ceilidh2: u redu je dijete nisi ti kriva... :)\\žac2:da bilo bi fora da se nađemo ali moram priznat da se pomalo slažem sa zvoninim komentarom...hehe... :)
gagarinov put ti je od skoro pa tresnjevackog placa pa sve do skoro pa raketa
Objavi komentar