Dan studenta Pravnog fakulteta

Eto, za početak i ja dobila mjesto člana... Zanimljivo, uz toliki trud blebetanja i mene je netko primjetio. Hvala Špišu i ostalom uredništvu...

Mogla bih ispričati jednu kratku priču, kako teče moj dan... dan studenta prava...

Zora... sunce izlazi no zrake se jedva probijaju kroz teške oblake, no uspjeva me pogoditi točno u oči i taman u isti tren iritantan zvuk moba se pali. Jedva odljepljujem kapke od očiju, jer sve se od ( fuj ) krmelja zakeljilo. Nekako se to otvori, ugasim onaj zvuk koji svako jutro uz mene budi i ostali ostatak zgrade. Rano je necu jos, pomislih.. Taman zatvorim okice, ma taman pocnem sanjat, i pojavi mi se u snovima debeli korumpirani dekan.: „šta si vi umišljate, nećete svi završiti ovaj fax, ako necete uciti kontinuirano..“.. Pomislih, j***m tebe i tvoj fax, i ljuto se dizem. Trčim u kuhinju da si skuham kavu, no putem do tamo pet puta zapnem za tepih, raspem se, pa uz put si kupim i pokušavam složiti ostatke tijela, baš kao da slažem legiće. Skuham si tu kavu i s uzitkom popijem, zakeljim se za televizor pogledavajuci svako malo na sat.“moram ic, moram ic..“ – glasno si ponavaljm. Odem u kupaonu, tusiranjeeee ( a znate koliko tusiranje traje kod cura ), kod mene traje ko u decka, 5 minuta . Operem grivu, zamotam se, uskocim u ugodnu obleku i udjem u sobu, gdje prvo ugledam stol pun knjiga. Odma mi se zamrači pred očima samo što se opet ne raspem, ali se opet nekako oporavim. Stalno istu knjigu gledat, 2,5 mjeseca gledat, i napredak čak sam i čitala isti text i na kraju roknem u 9 mj. Sada opet, isto... razlika posjeda, vlasnistva, interdictum, muutum, depositum, exceptio rei vaenditae ac tradite... sjetim se profe koja ispituje po sat vremena ispijajuci kavu i pušeći te cijedi. Omami te onaj miris kave...i padneš. Imaš da poludiš..

OOO nakon izvjesnog vremena, mob se dere, vidi došao sms, naravno uvijek se dečko sjeti zaželjeti dobro jutro.. u laganini učim 4-5-6 sati i već je vrijeme da krenem na vlak. Putujući na fax nagledam se svakakvih ljudi no to nije ništa, jer muka mi je kada dodjem u prokletu zgradu Pravnog fakulteta. Udjem unutra, nadobudni rade s nosom freske gore po plafonima, ženskice štiklicama lupaju po onim pločicama i šepure se ko purani... Popnem se na prvi kat taman da uđem u dvoranu kada ono Ivana di ti je seminar, aaaa doma. Nekoj zbunjenoj curi objasnila zbunjenu situaciju i zamolila da me zbunjeno upiše, a koliko je zbunjena nije to mogla zbunjeno onako kako sam ja htjela obaviti. Pičim ja doma ( mjesečina sja ) po seminar, uzmem i dodjem pred kraj predavanja. Luda, pukla udjem unutra, objasnim prof. zbunjenu situaciju predam seminar onako ponosno, jer je u njega ulozeno 5 sati pisanja samo 5 strana, i veli ona : „ja ti to necu citati“. Malo falilo da ne velim: „ majku ti tvoju, svezat cu te za stolicu i staviti od dirigenta ono di note stoje pa ces procitat milijun puta ne jedanput. Nabijem te u tu ofucanu facu u tu malu jeftinu ploču.Krlvlju ću pretipkat taj seminar...“, ja rekoh pa zašto? E pa zato što to ima 5 strana a ne 1 jer sam kao navodno morala napisati jednu. A brate mili ja sigurna da profesor rekao drugačije za seminariste. Al ajde ofucana baba je ipak prihvatila ali s opravdanjem da ona to ipak neće čitati, nego da će dati profesoru. I za koji sam ja k***c sjedila 5 sati do ujutro u 2 da napišem to govno. Ljuta odlusam ludi seminar, na kojem su studenti totalno mutavi ljudi kao ovi naši na vlasti ala Ivo Sanader.. Uspjela sam se s jednim čoravim, masnokosim tipom posvadjat , i sva vesela ga uvjerila da je glup. I takvi ti se školuju, koji nemaju pojma što je pravni akt. Bem im, uf.

21 sat, idem doma napokon, umorna ko majmun iz našeg zološkog vrta. Doklipsam doma i opet se zadržim oko 5 sati u sobi, slučajno mi za oko zapne lekcija koju nisam prošla Konvalidacija i konverzija, uvjerim sama sebe da ce to trajat samo 5 minuta, ali malo se zadrzim, pogledam na sat i od šoka udari me spavajući udar, operem kljove i zahrčem ko da sam cijeli dan nekog/ nešto klala... ( možda i jesam profu iz Europskog javnog prava? Da nisam ja samo to pomislila već fakat napravila? )

Zora... sunce izlazi no zrake se jedva probijaju kroz teške oblake,.....

Heheh, i tako po prilici svaki dan ...