Evo mene, upravo stigoh sa Sljemena pa ovako «umoran» pišem neki postić. Jako smo se umorili, jer težak je taj Sljemenski Tjelesni, a najveći teret mi je bilo stiskanje kuplunga (oliti spojke) da dođemo do checkpointa. Makar, moram priznati kako je sama ideja u meni budila skepticizam jer je začetnik ideje bio "Pera" (kolega iz druge grupe, koji-se-preziva-ko-thompson) a nekako je u zadnje vrijeme magnet za pehove (čekanje 2 sata na faxu jer je predavanje odgođeno u zadnji tren – višekratno ponavljanje istog peha :-) ali sam pristao. Uzbrdica je bila pravi "peace of cake" za moju Miciku (a.k.a. Zelena Zvijer :-) čak sa 2 putnika (neka dva glupana koji su mi se prikrpali :-)) ali nije mogla pratiti korak tako lako za onom Zvoninom Lanciom, koja je zavoje derala bez imalo naprezanja (jest da je Micika malo kašljucala kad bi Lancia bacila koji dimić i nekako nam se činilo da je naglo nastala magla oko nas ali ništa zato:-) pokazalo se da je uvijek dobro pri ruci imati nekog dizelaša sa kamionskim zakretnim momentom za rješavanje sljemenskih zavoja.
Ideja kolege Špiša koja mi je zapela za uho je bila da bi trebali nabaviti walky-talky-e kako bi se mogli zajebavati na takvim "avanturama", tako da ju podržavam. Ali ljudi moji, pa moram pohvaliti Špiša kako se sjetio ponijeti dodatnu flašicu sokića za ekipu – bravo!!! (Bog će ti platit' :-)
Nakon dolaska u P.D. Runolist, odluka je pala – naručili smo grah na vojnički, najbolji i vitaminima prepun obrok za izmorene planinare :-). Profa se složio da svaku subotu idemo na isti checkpoint, što znači da od sada svake subote trošimo što je manje kalorija moguće za dolazak na TZK.
Eto bio je to kratki «rezime», kako bi rekao prof. Halasz (iz terme – čova voli posuđenice) subotnjeg tjelesnog, te uz nadu kako ga neće vidjeti profesori iz TZK-a, idem se posvetiti čitanju prošlih predavanja iz elektrotehnike, famoznog "Gdje si Stipe, faco" profesora.
BTW. Znam da se dugo nisam pojavio na blogu ali imao sam nedostatak inspiracije.Sorry
6 komentar\a:
Da, a kad si prošli vikend dobio moj sokić koji ti je Špiš doneso dok si ti onako mrtav ležao na puteljku prema Runolistu.... tu nema hvala ili nešto takvo??...:)
a dobro hvala ti što si mi tako hrabro spasio život
Nešto puno smileya.
Neka, neka, opet si pio kavu sa šećerom :)
I ja sam :) :) :)
Anyway, ma nije ono bio dim iz auta, pa ti velim...iz auspuha mi cvatu ljubičice, maslačci i sve lijepo što priroda treba. Izuzev ekoloških katastrofa, ali to je bio posao njene starije sestrice koje više nema kod mene :(
E...hvala svim sponzorima.
A.K.A. Špiš i Mihovil, bez njihovih sokića to teško uspinjanje ne bi bilo moguće.
Bog vas blagoslovio.
Ili tako nešto.
pa mislim stvarno da nisi spomenul vođu puta...( onog na početku kolone) onaj hrđavi, truli, hyundai s dobrim radiom....
da nije bilo mene i moje hjunde još bi se i zgubili... u državi... sljeme...:)
tpint10
Objavi komentar