Putopis...

Evo i mene zbog straha presvetog trojstva ( iako sam ja član trojstva pa vjerujem da je šansa za moje izbacivanje mala ali ipak... :)) pa da napišem koju (ne)pametnu... Evo mogu Vam komotno opisati današnji dan... Danas je blagdan Svih Svetih, to je ona brija kad se ide po grobljima... Probudio sam se oko 8:45 i skoro se usro od straha jer sam zabrijo da moram na fax, a ako zakasnim na fax iz nekog neobjašnjivog razloga moram ekipi platit gajbu... tak da ono... nadam se da razumijete... :) i sve pet, spremim se ja, sjednem na dvosjed i čekam ostale ukućane da se zbigecaju... i sve je bilo super dok u jednom trenutku nisam iz neobjašnjivog razloga podigao lijevu ruku (vjerojatno pokazivajući nešto...)... e,... kad me taj zadah smrti zapuhnuo... ne da sam skoro umro nego su mi oči iskočile od smrada, unijevši taj smrad u organizam samim njegovim udisanjem kontaminirao sam cijelo tijelo... nakon nekoliko sekundi počeli su zatajivati bubrezi i prostata pa sam da prostite nekontrolirano počeo pišati po kući, zatim su zatajili i mišići na da prostite rektumu... pa sam počeo i srati po kući... živčani sustav je poblesavio pa sam u jednom trenutku ležao na podu, u sljedećem na stropu i tak... na poslijetku su i neuroni popizdili ko šibe tak da sam nakratko dobio moć predviđanja budućnosti... naime predvidio sam da ću se pod hitno ići otuširati... nakon što se moje predviđanje i obistinilo ponovo sam se obukao (u dezinficiranu odjeću naravno...), nahranio mačke, sjeo u auto i zapalio put groblja... Prva postaja groblje u Lučkom... E tolko grizlija, mrkih medvjeda, lisica, vjeverica, kuna, puhova, ježeva... nisam u životu vidio... osim na slici Vlatke Pokos... nego da se vratim na prvotnu temu... i sad obavimo mi to sve... jel... i sad pravac groblje u Lasinji (od tud mi je stari...) dođemo tamo drito na vrijeme za misu... e... rekli bi bauštelci: đe me nađe... ajde, skuliram se, uđem unutra, lijepo se prekrižim i stanem negdje sa strane... jel mi možete vjerovat da sam na svaku svećenikovu riječ imao neki protuargument, ali budući da sam se na početku skulirao nisam nikako reagirao... ali buraz... poslije mise kad sam puko... a joj... jedna od brija svećenika je bila sljedeća... sad neću baš citirati ali zvučalo je nekak ovak...početak „citata“: naime, svatko od nas bi trebao danas, sutra, nije bitno, kad uhvati vremena otići nekomu poznaniku ili strancu na grob i izmoliti izričio 7 Očenaša, 7 Zdravo Marija, 7 Slava Ocu i Vjerovanje ne bi li tu osobu tim činom približili bliže Raju (uzevši u obzir da je ta osoba sada u čistilištu...)... kraj „citata“ e sad se pitam ja... zake ne bi ja došao pred centralni križ i lijepo „porazgovarao“ s ovim gore ili tak neku briju pa da odjedanput riješim cijelo groblje umjesto da uzaludno gubim vrijeme moleći se jednom komadu mramora... ali to nije to... jer je u statutu Crkve tačno propisano da 7 Očenaša, 7 Zdravo Marija, 7 Slava Ocu i Vjerovanje dotičnu osobu približava Raju za točno 4,8725493725 metara... Naravno da su u statutu izričito naglašene i dimenzije čistilišta i ostalih nebeskih ustanova... pa mislim ljudi moji ko tu koga da prostite j*be... nego da se vratim na početnu temu... i sad obavimo mi i to groblje... ali čekajte to nije sve... ima još jedno groblje... još je ostalo jedno groblje na koje mi fakat ima smisla ići budući da mi je na tom groblju pokopan deda i ostala „ekipa“ koju sam poznavao dok sam na ova prethodna dva išao onak turistički jer nikoga od umrlih nisam poznavao (mislim jesam, ali kad sam imao 2 mjeseca, 3 dana, 14 sati i 53 sekunde...)... to je lokalno groblje sela od kud mi je stari (...Lasinja je općina pod koju selo od kud mi je stari pripada...)... ajde obavimo i to, odemo kod bake na odojak, malo još proćaskamo s ujakom koji je 40 godina živio u Austriji o glasanju hrvata u iseljeništvu... dobro „malo“ burnije smo proćaskali... :) i krenuli smo doma... na povratku smo još stali na groblju u Brezovici jer je tam rođak od starog koji je poginuo u ratu... e, kak je zakon biti na groblju po noći... malo je spooky ali kad se okrenete pa vidite ta sva silna svijetla koja svijetle oko Vas obasjavajući i nadgrobne ploče( hehe... e moj Toše...) obuzme vas neki full čudan osjećaj... i mogu Vam reći da uopće nismo bili sami tamo... e kolko ekipe dolazi na groblja po noći... fakat cool... i evo sad sam doma... sjedim za mrcinom i pišem ovo... ne znam jeste li skužili ali danas smo obilazili samo umrle od starog... hehe... sutra su mamini na redu... ali ja ne idem jer se idem kod seresa bavit "tekucim" pitanjima... :) budite mi pozdravljeni i jebemu čavle dajte nominirajte nekog inače ćemo Vas sve pobacat s bloga... :)