DJED MRAZ NE POSTOJI ?! MA NEMOJ

Prije mnogo, mnogo godina živio je na sivoj zagrebačkoj periferiji jedan student prava. Kao i svi studenti bio je jako siromašan. Jedna kokoš i oronula nokija 3210 bili su mu svo blago. Živio je teško od jaja koje bi mu kokoš. Jednog hladnog zimskog dana kokoš mu ugine. Zli susjedi su vrlo brzo alarmirali civilnu zaštitu i Ministarstvo poljoprivrede tvrdeći da je skromna buksa našeg studenta prava rasadište ptičje gripe i spolno prenosivih bolesti. Ivica je sa suzama u očima promatrao kako njegovu kokicu spremaju u plastičnu vreću. A mogla je to biti slasna blagdanska večera.

Bio je to tužan dan za Ivicu – ne samo zato jer je ostao bez jedinog grla peradi koje posjeduje nego i zbog nesretnog događaja koji ga je snašla na fakultetu. "To nije dovoljno kolega, morati ćete još malo poraditi", rekao mu je profesor koji je vodio komisijski ispit predajući mu poluraspadnuti indeks . Profesorica koja je sjedila s desne strane predsjednika komisije grubo mu je dobacila: "Ne znam što vi uopće radite na ovom faxu!" Bio je to najtužniji Badnjak u njegovom životu.

Dok je izlazio iz zgrade na Gornjem gradu, snijeg je već bio prekrio krovove donjogradskih palača. Kada se spustimo uspinjačom dole i došao pred Trg Maršala Tita 14 djeca su se radosno grudala pred zgradom kazališta. Maleni je zbor ispred Kavkaza pjevao božićne pjesmice: "To je vrijeme kad su svi sretni, lalala lalala." Na križanju s Frankopanskom veća se skupina ljudi žurno kretala prema crkvi, zaustavivši se tek da bi kupili mjericu toplih kestena. Svi su bili sretni, svi osim našeg junaka.

Otvorila su se masivna staklena vrata i on je već bio u Zvečki, kultnoj birtiji na početku Massarykove ulice, okupljalištu onih kojima je život okrenuo leđa. Samo što toga dana nije bilo gužve, tek jedan oniži proćelavi muškarac koji mu je ponudio gram žutoga po "povoljnijoj, blagdanskoj cijeni" i krupna konobarica s plavim prslukom. Dok je ispijao svoj mjericu Ivici je u glavi odzvanjao glas njegove zle maćehe: "Ako konačno ne daš taj ispit prije Božića, kupi prnje, jasno?" "Ali gdje ću živjeti?" "Probaj si naći neki podvožnjak, kaj misliš da ćemo cijeli život financirati tvoje propale studije!" Da, on se već vidio na križanju Gajeve i Katančićeve u mrežastim čarapama i izazovnoj mini-suknji. "Pa imam bolje noge od onih treba kaj tam dežuraju", mislio si je dok je ispijao posljednji gutljaj iz čaše.

Tek što se mislio dići sa šanka, našem se junaku pričinilo da čuje zvončiće. Nije se ni okrenuo, a pored njega se pojavio sijedi starac duge sive brade, u crvenoj zidarskoj košulji i izlizanim samtericama. Ivica se nasmiješio. "Djede?" Starac ga je gledao, obrazi su mu bili crveni, a oči upaljene od jeftinog alkohola. "Djede, to si zaista ti!" "Kaj hoćeš?", promrmljao je starac i podrignuo ostavivši u prostoriji zadah badelovog konjaka i tirolske salame. "Djede, želim žig u indexu. To je jedina želja koju imam ove godine. Želim žig iz rimskog." Starac ga je zamišljeno gledao i trljao svoju oronulu bradu. "A jesi li bio dobar ove godine?", upitao ga je starac. Student se nasmiješio.

Zgrada fakulteta već je bila potpuno prazna. Iz susjedne kuće se širio miris pečene purice i mladog odojka. Vjeverice su nosile češere i žireve u svoje tople domove. Životinje su promatrale ljude kako ulaze u crkvu. Lepršao je snijeg. Sijedi je starac već bio na krovu i obijao dimnjak kako bi se ušuljao u mali ured. Sobovi su pasli maćuhice pored zdenca života. "Sto mi vragova, ako se dobro sjećam, katedra za rimsko pravo bi trebala biti upravo ovdje", mrmljao je starac dok se spuštao u kamin. Lampice su blještale, a u čarapama na kaminu već su bili spremni pokloni. Stari bradonja se dobro sjećao ovih prostorija: i on je jednom polagao rimsko pravo. Kao ni mnogi, nije nikad završio fax. Jedan potez sa žigom, cak, dovoljan dva, nemojmo zaboraviti zapisnik i na kraju potpis.

Božićno jutro u zagrebačkim Sesvetama. Snijegom pokrivene ceste i tek trag saonica i kopita. U daljini se čuju praporci. Naš se student prava probudio mamuran i bez pamćenja. Sjetio se posljednjeg savjeta koji mu je dao otac: "Taj alkohol će ti sjebat mozak i jetru!" Obuzela ga je toplina blagdanskog jutra. Zavukao je ruku pod jastuk, a kad tamo – index. I u njemu žig. Lice mu se ozarilo, zjenice su mu blistale kao malom djetetu, ponovno je čuo božićna zvonca. Potrčao je prema prozoru, ali su saonice već nestajale u daljini, tamo prema zapadnom dijelu .. prema gradu . "Čuda se doista događaju", rekao je dok je snijeg počeo ponovno sipiti…

Priča o sirotom studentu prava ima sretan završetak. A pitate se što je bilo s djedom? Ostavimo nešto i za crnu kroniku. Dragi prijatelji, dobro prelistajte svoje indexe na božićno jutro jer možda djed i vama donese poneki žig. Čuda se događaju. Ipak, ne zaboravite na eventualnu odgovornost po kaznenom zakonu. Sretan Božić svima.