OPLAKUJEM :( I RAZMIŠLJAM

Danas kada je moja opsesija ( stari mobač ) otputovala jako daleko od mene, zapravo sam shvatila koliko se čovijek, osobito cure mogu vezati za stvari. Bila sam danas potpuni sljepac, nikako da prihvatim da je to kako Domi veli hrpa plastike, nekih polimera pitaj Boga čega i čipova.

Taj rastanak je bio strašan. Da ne povjeruješ.

Razmišljala sam doma općenito o medijima i shvatila sam da smo mi svi robovi.

Riječ je o internetu, video-igricama, mobitelu i kompjutoru. Nemoguće je zamisliti razgovor mladih ako se danas ne spomene jedan od ovih medija. Cilj mladog čovjeka je posjedovati ta sredstva što prije jer su ih vidjeli preko medija i jer ih njihovi prijatelji već imaju. Pojedino se dijete zaželi imati sve te "igračkice" te počinje nagovarati roditelje da se to što prije nabavi: kad svi to imaju, zašto ne bih imao i ja? Sva je ta sredstva dobro imati, ali imati samo kao sredstva, a ne cilj. Jer to su samo sredstva i ona ispunjaju želje, ali ne mogu ispuniti čovjekov život. Ona mogu biti jedan od načina za ispunjavanje slobodnog vremena, ali ne smiju biti najvažnija stvar, a pogotovo se ne smije dogoditi da se zbog njih škola, ljudski odnosi i vjerske obveze stave na drugo mjesto.

Današnji mladi čovjek većinu svog slobodnog vremena provede uz medije: slušajući glazbu, gledajući televiziju, surfajući po internetu i listajući novine. Uz to ide mobitel koji je danas najpopularnije sredstvo. U modi su mali modeli koji se mogu staviti u džep, različitih boja i novih melodija. Kad se još k tomu pridoda popratna oprema, različite kartice, onda taj "ljubimac" postaje opsesija.

Televizija je jedan od najjačih medija koji mlade ljude okupira 24 sata dnevno. Kupnjom televizora i gledanjem televizijskog programa postajemo ovisnici. Stariji ljudi počinju biti ovisni o svome "Dnevniku", mladi su ovisni o dobrom filmu, sportu, glazbenoj emisiji ili kakvoj seriji. Nezamislivo je vidjeti obitelj ili kuću bez televizora.

Malo-pomalo to postaje zaraza i svatko nađe vremena gledati svoju omiljenu utakmicu ili seriju. U zajednici ili obitelji sve se manje komunicira i razgovara. Televizija je sredstvo koje nas počinje otuđivati jedne od drugih. Postanemo ovisnici i tražimo svoje vrijeme i mir za gledanje televizije.

Koliko smo samo slobodnog vremena proveli beskorisno gledajući neodređeni program, film, utakmicu, glazbenu emisiju ili seriju? Koliko je vremena potrošeno u nekorisne stvari koje smo jednom vidjeli i zauvijek zaboravili?