Inspiriran Zvonetovim reviewom web browsera koji sam pročitao na PSPu, slijedi moj review PSP-a.
PSP sam nabavio jedva korišten od nekog čovjeka u Čakovcu za 1200kn - mogao sam i bolje proći ali sam naivno vjerovao da dvije igre koje dobijam u paketu vrijede nekog vraga. E pa ne vrijede - Fifa i neka formula. Nogomet mi dođe isto kao da si mi dao igru Kriket 2008 a igra sa Formulom 1 je čisti drek drekova. Ono potpuni drek, iako ni blizu ovome.
No dobro, PSP je nabavljen, Žarko je jako sretan.
Prčkao sam po njemu, stavio nešto glazbe na njega i kvaliteta zvuka je na prvi štih bolja nego na iPodu, što danas više nije jako teško postići. Ekran je fenomenalan - ogroman i osjećaj je da je širi nego što je iako je jednostavno widescreen ekran kao novi LCD/Plazma TV-ovi omjera 16:9.
Ima Wi-Fi, što je bitno, i ima Internet Browser, RSS reader, Internet Radio i još neke sipmatične pizdarijice.
Uglavnom, bio sam impresioniran jer je spajanje na mrežu sa bilo kakvom uobičajenom enkripcijom jednostavno i elegantno.
Treba napomenuti da kada je PSP prvo izašao ništa od ovoga nije skoro bilo moguće. Bežičan internet je bio tu, ali se nije moglo na internet.
Način za spajanje na sam internet tada je bio ostvaren pomoću par hakera koji su u igri Wipeout Pure otkrili dio koda koji omogućuje pregled web stranica i iskoristili to kako bi spojili frustrirane vlasnike na međuvodovod. Bar donekle.
Tada je software/fir
mware PSP-a bio na razini 1.50, prije par tjedana je izdana verzija 3.90 koja se nabavlja pomoću Network Updatea preko bežične mreže ili kompa.
I sada, tako sretan čovjek dođe u Algoritam, će da si kupi neku igru. E pa neće ići iz dva razloga - prvo, hrpetine naslova nema a oni kojih ima koštaju do 500kn!
Ne dam!
Malo traženja po internetu i naletim na čovjeka znanog kao David. David uzme tvoj PSP i pretvori ga u ono što treba biti - divan komad plasti
ke sa velikim ekranom koji prihvaća rippane igre i domaće aplikacije.
Naime, igre i filmovi za PSP inače dolaze na Sony-evom UMD formatu, malom disku koji viri na slici gore i na njega stane do 1.9GB.
I potrebno je toliko mjesta jer mnoge igre su po kvaliteti i kvaliteti sadržaja jednake ili bolje od nekih od najboljih PS2 naslova. Mislim, cijeli Grand Theft Auto Liberty City i Vice City je prebačen na te male stvari!
Uglavnom, sada imam 4GB memorijsku karticu, a David mi je nabavio 15-ak igara za ispod 300kn (uključena "preobrazb
a PSP-a" koju je mo
guće napraviti doma, ali je komplikovano i potreban ti je jako dobar prijatelj sa još jednim PSP-om).
Na njoj imam 3 igre i s
totinjak pjesama. Po potrebi mičem igre i stavljam više pjesama ili obrnuto, kako god, snimljen napredak u igri ostaje sačuvan bez obzira je li ona na kartici ili nije.
Internet Browser u biti radi dosta dobro za takvu malu stvar. Problem je sa RAM-om opet. Ne može otvoriti stranice sa velikim slikama iako ima mogućnost smanjenja kvalitete slika kako bi se mogle vidjeti, no to ne radi uvijek.
Također, Flash je podržan ali samo do verzije 6 - YouTube filmići koriste verziju 9 tako da je YouTube nevidljiv iako ima načina da s
e i to zaobiđe.
Atlantis77 na njemu izgleda onako kako bi i trebao, ali se može smanjiti web stranica na veličinu ekrana kako bi sav tekst stao u jednom pogledu.
RSS feeder radi dobro također i tu i tamo probudi PSP iz sna kako bi dohvatio nove vijesti sa izvora i sl.
Sve u svemu, ova stvar je genijalna. Ne vidim u biti potrebu za posjedovanjem "velike" igrače konzole jer ova je sve to i više. U mnogim stvarima može zamijeniti laptop zbog mogućnosti instalacije "hack" aplikacija za stvari poput emaila, čitanja dokumenata i spremanja fotografija.
Dodatni bonus je mogućnost igranja PS1 igara na PSP-u, a skoro svaki naslov se može pronaći na torrent sajtovima.
Dodatni dodatni bonus ako imaš custom firmware, znači hakerov firmware, jest da imaš pristup kernelu PSP-a. Jednostavnije, ako igraš PS1 igru tipa Final Fantasy 7, i znaš da je PS1 imao 33MHz snage, a PSP ima 300MHz, možeš ući u kernel PSP-a i downclock-ati ga na 33MHz i time si priuštiti mnogo više od inače 3 sata igranja kojih baterija pruža. Koliko više još nisam isprobao.
Je li vrijedan tih novaca? Apsolutno.
Mogućnost da se usred predavanja jednim pokretom prsta upali igra na točno onom mjestu gdje ste prestali igrati (genijalna opcija) je onako MasterCardovski neprocjenjiva. I ako želiš igraš 5 minuta, ili 3 sata, kako ti dođe.
I onak, daj pogledajte kako je ova igra slatka :D.
sources: Gizmodo, pspculture
10 komentar\a:
Žac glavno da si ti sretan ostalo nije važno :))))))))))))
Moja reakcija na PSP koji je kompa u srednjoj kupio je bila "koji će ti to kurac", nažalost, još uvijek je takva :)
Odigrao sam tada nekoliko igara, ali sam bio daleko od impresioniranog. Je, prijenosan je, malen, prihvaća sony-ultra-skupe memor. kartice, baterija traje prekratko, u rangu punokrvnog laptopa, ali pustimo to sa strane, meni nije jasno gdje ćeš ga iskoristit?
Za glazbu imamo MP3/4/5, koji u današnje vrijeme puštaju i DivX, a što se igara tiče, osim nekih ultra-dugih putovanja (i to ako idem sam), nisam se našao u situaciji da bi mi bile zabavnije od omiljene glazbe. Možda je razlog što ni doma ne igram igre, nekako su me prestale zanimat. Tu i tamo odvrnem online koljačinu ali ništa više od toga, radije odvrnem zvučnike i chillam.
Ti si jedna gadget frikuša.
Svatko ima svoje veselje, tako da no hard feelings, nisam napisao ovaj komentar s nekom neprijateljskom namjerom...
...ali priznaj, mogao si bez toga :)
Kad smo kod gadget frikuša, i ja imam tu dijagnozu. Uzet ću uskoro jedan slatki iRiver pa ću bacit dojmove tu na blog. Nadam se da me neće razočarat, jer svi bruje o tome kako dobar zvuk ima.
Ili da piknem Meizo player, to su one nabrijane kopije iPoda, odnedavno dostupne kod nas. Kažu da je prejeben player ali mi je nekako prevelik (veličina onog tvog iPoda, samo s OGROMNIM 2,4" ekranom).
I Zvone, u pravu si. Ja jesam jedna gadget frikusa i ovako kompenziram svoje komplekse.
Bas sam ga htio :D
U obranu mogu reci da uopce nisam zainteresiran za nabavku nekog novog mobitela sto mi je inace uvijek bila gadget strast.
Ali za igre - sori, ali nisi vidio dobrih igara na njemu (jer nitko nije lud da kupuje po toj cijeni, a opet i nema ih bas).
Iako mi koristi - copim ga u ruke, odigram sat, sat i pol nekog japanskog RPG-a, zadovoljniji sam (recimo sada kada sam u ZG ocito ne tragljam PS2 sa sobom) i idem uciti.
Za MP3 definitivno Miezo (nisam znao da ih ima). Nije kopija iPoda - bolji je od iPoda. Miezo je jedina kineska firma koja pokusava unaprijediti stvari a i zvuk je kazu bolji nego na (tadasnjem) Nanou - sto znaci daleko bolji od danasnjih iPoda jer su jos gori danas.
Totalno sam mogao bez toga. Ali nisam :D - htio sam ga blesavo od kada sam vidio to
Je, Miezo je nedavno tek došao na naše tržište, Mikronis (Trešnjevka) ih može nabavit drito od ovlaštenog dealera po istim cijenama.
1100 kn za 8GB
850 kn za 4 GB
720 kn za 2 GB
Tako se nekako kreću cijene.
Ovaj od 8 mi je nekako najljepši, iako nema razlike u izgledu :)
Jedino je malo skup...upiknut ću onda onaj za koji bude bilo dosta "dinerosa", ali ne manje od 4 GB.
Wow, nisam znao da je to "the" firma o kojoj si mi pričao prije kojih godinu dana. Gledao sam review na netu i nahvalili su ga di su stigli, a pogotovo zvuk koji je glasan, odličan i konfigurabilan do boli.
Ništa, onda radije to nego iRiver, iako mi se i njihovi playeri dopadaju.
OOps, krivo prepisano.
meizu a ne miezo
O da, to je the.
I cini se da drek svira flac i neke druge lossless sto je rijetkost.
Ima Xvid ali 20fps, znaci za 3 manje od standarda za filmove, preko cega se vjerojatno moze preci.
Bas me zanima.
Filmovi me ne diraju previše...
Svira FLAC i APE, i nema limitiranu glasnoću kao svi mp3 playeri za europsko tržište, to mu je u mojim očima (prije ušima) veliki bonus.
cmoy cmoy, uvijek ces biti moj...
Objavi komentar