Be Afraid, Be Very Afraid!

Bio je to sasvim običan dan… barem su oni tako mislili… he he bwahahahahahahaha. Dobro došli u horror priču sa FSB-a… AHAHAHHAHAHAHA!!!!!!!!

Sunce izlazi onkraj proplanaka, sve se polako budi, cvijeće otvara svoje latice i lagano vijori na tihom povjetarcu, pčelica leti i nježno slijeće na pupoljak… U blizini je kuća, ako pogledamo kroz njen prozor vidjet ćemo Zvonu kako spava mirnim snom i sanja Linuxe kako savršeno rade: «Ah… koja savršenost u radu, pojedi se Bill Gates jer je Linux zakon!» pomisli on u sebi, a odjednom ga probudi zvuk lanaca, polako otvara oči i začuđeno gleda. Uočava kako mu je netko privezao ruke i noge za krevet, začuđeno gleda u te hrđave lance… u taj tren ulazi seka u sobu i uključuje njegove zvučnike. Zvone se zabezeknuo: «Tko ti je dopustio da diraš moje zvučnike!» izdere se na nju, a ona mirnim pogledom i zastrašujućim smiješkom odgovori: «HahahHAHAhahaHAHA!!!» Zvone gleda zbunjeno, njegova seka pritisne gumb na daljinskom upravljaču i pojača zvučnike do kraja… prvo tišina, a onda… Mile Kitić i pjesma Luda Devojko!!! Zvone se grči u agoniji, ne može to slušati, pokušava se osloboditi ali bespomoćan je zbog toga što su lanci napravljeni po normi HRN 0.0021.B koja ima čvrsti dosjed, baca se po krevetu grčevito pokušava ne slušati, njegova seka se podmuklo smije u pozadini: «BWHAHAHAHAHAhahaahah!!» Jadnog Zvonu nisu više nikada vidjeli, ali govorka se da je još tu…..među nama! Kad god iz čist mira prestanu raditi zvučnici na kojima su treštali narodnjaci kažu da je to Zvone napravio... možda :-)

Na potpuno drugom kraju grada isto tako idilična slika, mladić se polako budi u cik zore (ehm… podne za nas normalne) to je Špiš, polako otvara oči, a zraka sunca udara kroz njegov prozor, ptičice cvrkuću, a njegov mačić prede kraj njega, na što se Špiš ugodno iznenadio. Uživa u izležavanju jer danas ne treba žuriti na prvi jutarnji bus pošto su predavanja završila, a on se jučer napio k'o guzica, ljenčari dok mu je kraj kreveta Žuja, fino ohlađena, malo se orosila, jer je razlika temperatura uzrokovala nakupljanje kondenzata na stjenci boce po prvom glavnom stavku terme, a u pozadini se čuje lagani šum ventilatora napajanja, a on pomisli: «Ahh to je život….» te ispije Žuju. U taj tren ventilator napajanja se počne okretati sve brže i brže, iskre počinju iskakati, počne rondati i lupati, a Špiš u žurbi ide spasiti komp da mu se ne skuri novi disk od 250 GB i btw oni pornići koje je skinuo za vremena Flat usluge. Znoj mu se počeo slijevati niz njegovo čelo brzo je hvatao žice od napajanja koje vode do Harda i ventilatora, povuče ih naglo, ali zbog nekih nepoznatih fizikalnih razloga ventilator se počne okretati još brže i brže, vani se čak i vrijeme promijenilo. Od sunčanog dana je nastalo nevrijeme, polako je ventilator počeo usisavati njegovu sobu, prvo neke papire sa stola, pa printer, monitor i naposljetku samoga Špiša koji dok ga je vakuumski vrlog usisavao viče:»Nikad ne kupuj venitlator sa Jakuševcaaaaaaaaaaaa…» i nestade… opet tišina, muk, ptičice vani cvrkuću, trava vijori na vjetru… nitko više nije vidio Špiša, ali ljudi kažu da ga još uvijek mogu vidjeti kako luta gustom maglom koja se nadvila nad Lučko... sa ventilatorom u rukama…. HAHAHAhAhahahaha….

Vratimo se mi malo na divlji zapad… zapravo Sesvete :-) djevojčica sa osmijehom na licu uči Rimsko Privatno pravo, ispija sokić i jednostavno uživa u prekrasnom danu kao stvorenom za učenje. Vani sunce u svom najvećem sjaju, dječica se igraju, predivno proljeće kada se sve budi, ptičice cvrkuću, čuju se pucnjevi iz pištolja nekog janjevca koji je ubio svog frenda jer ga je krivo pogledao, ilegalni imigratnti u kompi sa Kinezima kradu Renault Četvorku, te neki cigo je pregazio dedeka na zebri i još ga mlati jer mu je oštetio polu osovinu i kinetički ležaj, a ona pomisli: «Uh kako je lijepo ovdje, baš volim učiti ovaj Rim.» Nakratko je pogledala van duboko uzdahnula i u trenutak kada je htjela vratiti pogled na stranice knjige vidjela kako ta knjiga je dobila noge i ruke te počela bježati od Ivane. «Ajme meni…» pomisli «Ako mi knjiga pobjegne kako ću onda naučiti… moram ju uhvatiti». Pošla je ona za njom lovila ju je, a knjiga je uvijek bila brža od nje, u taj čas skrene knjiga u slijepu ulicu. Ivana pomisli: «Aha! Sada si moja… imam te!». Kada ju je ona htjela uhvatiti, knjiga počne biti sve veća i veća te sa svojim zločestim smiješkom na licu bila je zastrašujuća, nikako da prestane rasti. U jednom trenu Ivana stane, a knjiga padne na nju…. Tišina… muk… Sve je prestalo nitko je više nije vidio, a neki studenti prava govorkaju kako znaju za jednu knjigu u tamnom kutku knjižnice koju nitko ne posuđuje od straha…knjiga se zove…»Rimsko Privatno Pravo»… BWAHAHahahahahhha!

Čuvajte se ljudi nikada ne znate kada VAS može uhvatiti Studentsko Ludilo…. Ha ha ha ha ha možda si baš TI slijedeći!!

He he u prvotnoj ideji su trebali biti svi članovi ali sam previše razvukao priču tako da će možda uskoro… To Be Continued……..

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna. :-)