Naslov posta već ukazuje na nešto što nije zgodno za prisjećati se, jel? Ali eto, priča počinje ovako...
Šećem ja svoja dva pesa, za podsjetnik riječ je o majušnom pekinezerčiću i samoyedu. E sad, idemo mi veselo kad se neakvoj prastaroj nemoćnoj ženici oslobodi Staford od jedno 70 kg žive vage i krene na moje pese. Ne znam kaj ima uopće takva glupačica od 150 godina vodit takvog pesa ali ajde to su već priče za Latinicu.
Krene on na samoyeda, hoće ga grist, ne da se samoyed grize on i njega. Dolazimo do zajeba, samoyed ima 20 i kusur kila žive vage, ovaj ima 70. Guess what, moj pes je morao zamahat bijelom zastavom. Nije baš imao izbora protiv 3 puta težeg stvorenja. Svijetla točka je u tome što ima krzno debljine jedno 30 cm pa ga đubre nije uspjelo dohvatit. U međuvremenu sam pogodio jebeno krme šakom u glavu i tijelo jedno barem 5-6 puta, nogom ga odvalio ko nogometnu loptu, ali ne pušta.
Jebeni prizor iz noćne more, imate krvoločno krme od 70kg kojem ide pjena na usta i pokušava vam zaklat pesa, vi ga doslovce cipelarite ali ništa od toga, đubre trpi i grize i dalje. No dobro, pes je podvio rep i krenuo doma sam, ali onda mi je dohvatio onog malog jadnička od pekinezera koji sam ima kila ko paket mlijeka iz konzuma. Mislis sam si - gotovo je, pa jebote ovaj je bez pretjerivanja veći 10 puta od njega. I udaram ja opet po jebenom govnu od staforda, udara ga i vlasnica, ne pušta. Uspijemo ih nekak odvojit i mali pekinezer uspije zbrisat i doći doma, ali onda opet prizor iz noći vještica.
Jebeno đubre mi je dohvatilo samoyeda po drugi put kad je ovaj htio ući u dvorište. Sada, nećete vjerovati ali evo mene opet pokušavam pretući jebeno đubre, ali ne pušta, dolazi mi frend iz kvarta u pomoć - tuče ga i on, ne pušta. Ne znam koji kurac, ali prokleto krme od 70 kg nikako da padne. Na što ja lijepo ljubazno vlasnici propćim doslovce ovako: "slušaj me, naći ću gdje spavaš, priklat ću i tebe i to govno od pesa - drži me za riječ". Žena valjda bila u šoku pa mi rekla da radim kaj hoću. Spremim pese u kuću, mobitel u ruku, "halo buraz, dolazi ovdje - sranje". Eto za 2 minute BMW dolijeće do kuće, ovaj ispada van i dotrčava...kad ono eto staforda sad pokušava zaklat od susjede maltezera!!! Neću vam ni reći kako mi je NEugodno bilo za gledati. Ali sad smo dvojica, odem doma po ogromnu drvenu palicu i ogroman kuhinjski nož. Dam buraz palicu, ovaj stigne đubre i bejzbolski ga udari iz sve snage po tijelu (brat mi ima 110 kila žive vage na moju visinu). Đubre jaukne i počne bježat doma, u prolazu naletim ja i pokušavam istim onim kuhinjskim nožem probost jebeno govno ali mi pobjegne za kojih 30-40 cm. Još uvijek mi je žao, jer sam baš muški zamahnuo. To bi mu bila zadnja bol koju je osjetio. Ekipa iz kvarta promatra situaciju u nevjerici i ne usudi se nama uopće prići. Žena nam nije ni htjela reći otkuda je doma nego je pobjegla. Slijedimo pesa do kuće, usput jebeno đubre napadne i još jednog psa, frajer ga na svu sreću uspjeva pustit unutra prije no što smo ga buraz i ja stigli. Ispada da je frajer još sjebaniji od babe, polu-šlagirani starac koji niš ne zna. No dobro, zovemo murju koja podnosi prijavu i dobijemo poruku od babe da će nam se doći sutra (nedjelja) ispričati da riješimo to kao ljudi.
Pesima mi nije bilo ništa, vjerojatno zato što sam udaranjem po đubretu stvorio dovoljnu distrakciju da su uspjeli doći doma neozlijeđeni. Medi znam da nemre niš, ali mi je pekinezera bilo žal jer je ipak mali i nemoćan. Na svu sreću, oboje živi i zdravi.
Rezultat? Pa nikakav, osim što me se sad susjedi boje jer misle da ću im na neku krivu riječ doći do kućnih vrata i probosti ih. Krivo naravno, ja sam SAMO branio svoje pse. Da je moj pas nekoga napao, vjerujte mi da bih ga ODMAH ulovio i istamburao ko slona. E pa baš zato moj cucak mene sluša i nikoga ne napada. Pas treba autoritet, a ne marionetu za gazdu.
Pouka priče - možda životinja nije kriva, ali ako ju ne možeš držati, ne znaš držati ili kontrolirati - nemoj je kupovati. Što je sljedeće? Djeca od 7 godina s pit bullom na lajni. Baš se pitam koliko se neće otrgnuti. Vjerujte mi da će susjeda sutradan dobiti posjet u kuću ako ne dođe sama do nas. U ovome kvartu više tog pesa ne bude šetala, ako ne bude imao metalnu brnjicu oko vrata. Ili ću ga ja evo ovdje svečano objavljujem - priklat. Ne zajebavam se, kazna će biti oko 2000 kuna za to, ali spreman sam i na to.
Čuvajte se, ja odoh spavat jer mi je pun kurac ove večeri.
Oprostite na lošem riječniku ali nakon svega...
Jedan crni vic za kraj:
Koji je najjači pas?
Čivauva s vlasnikom koji ima .357 magnum.
nedjelja, srpnja 13, 2008
Noć za (ne)pamćenje
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
4 komentar\a:
strašno... sve si dobro reko za držanje takvih stvorenja kod starčeka ja sam također za sankcije upravo iz razloga kaj su umjesto samoyeda i pekinezera mogla biti nečija djeca koja nemaju krzno ili zube... i onda bi po novinama opet bilo iritirajućih naslova tipa: strava!! pas od xx kila napao bespomoćnu/e pse/ljude!!! strašno... jedino mi je žal mede... ali kad se pogleda to je približno omjer snaga ko boksač superteške kategorije protiv onoga u kategoriji do 70 kg... strašno... dobro je samo da se sve dobro završilo...
jebote koji rasplet, a baš sam se nadao da ćete ga istamburati do smrti, a možda bih i vlasnici opalio koju iza uha. Kaj bi zbilja ga mogao zaklati samo tako? Mislim da ja nebih mogao baš s nožem, ali bih ga par puta sa palicom po glavi (gore između ušiju) da ga dobrano knock-out-am!
Brijem da bih tražio da ta vlasnica uspava to pseto, bez pardona, jer očito je da nije čist (u glavi :-)) Al bih oči iskopao bilo kojem psu da ga vidim kako napada psa, a pogotovo čovjeka ili, još gore, neko djete, tada mu nebi bilo spasa.
Samo vi riješte tog psa, što prije.
Medo se je kefal s njim, ali kaj ti to pomaže kad je đubre 3 put teže od njega. Jedino mu je majka priroda dala najveće krzno oko vrata tako da ga uopće nije uspio ugrist.
Ja bih ga mogao zaklat, i skoro jesam da mi đubre nije zbrisalo u zadnji čas. Ali samo nek ju vidim da šeće to govno opet tu blizu moje kuće, istog trenutka vodim doma pse, odlazim po nešto veliko i tupo ili tanko i oštro i udaram svom snagom po tom govnetu. Ukoliko ništa od toga ne upali, odlazim po otrov i uredno ga zamotanog u meso (riskirat ću pa platiti meso) bacam svako jutro pred vrata. Jedno jutro će ga požderat. A nitko "neće" znati tko ga je bacio.
Ma kad vam velim da to nije normalno stvorenje, e u jednom trenutku smo se našli nas troje kako udaramo svom snagom po đubretu i gle...ništa, ne pušta, ne cvili, samo grize i dalje - ali ne nas nego cucke. Da me je bar ugrizel, mogu se ispisat s faksa i uživat u odšteti do kraja života.
Ili brnjica ili uspavljivanje, treća opcija je da dođe kod nas u posjet. Četvrte nema. Nemreš mi pesa koji je za selo i čuvanja jebenih ovaca tu držat i glumit gljivu kad ti zbriše i napravi sranje. Ako si ga već kupio\la onda je to odgovornost. Da nismo "intervenirali", mali bi mi pes bio pokojan. Ma koliko god ga mrzim, moj je i ne želim da ga neko čudovište napada po ulici. Pogotovo kad pogledaš odnos snaga. Kao da platiš par sto kuna nekom robijašu da premlati malu bebu. Tu je negdje.
Evo došla žena kod nas zajedno sa svojom kćerkom koja je vlasnica tog psa, htjeli su ga dat na eutanaziju ali kao nemreju jer je to ipak zdravo pseto pa veterinari ne žele. Uglavnom, skupila je obraza meni prigovarat za to što smo krenuli joj zaklat pesa. Naravno da jesmo, a kaj bi ona napravila, popila apaurin, smirila se i popričala s njim. E na to mi nije mogla odgovoriti nego je zašutila. Uglavnom, njezin muž je doživio infarkt jučer jer smo mu se prvo mi nacrtali pred vratima tražeći mrtvu glavu tog pseta i još kasnije mu se murja nacrtala. Žal mi je čovjeka, ali nek si sljedeći put kupe pinča, čivauvu ili kornjaču a ne staforda. I ne bu bilo problema.
Samo me zanima što bi rekla da joj je pes "slučajno" zaklo kakvu curicu od 5-6 godina koja se igrala u parku. Jel bi i to bilo slučajno?
Objavi komentar