Juliana Hatfield - How to walk away [2008]

[http://www.macdirectory.com/newmd/mac/pages/NTRVU/ASJ/ASJ_JulianaHatfield.jpg]
-20. listopad 2008.

Pred svijetom je album objavljen od strane ove simpatične, da kažem cure?
Mada, drži se jako dobro za svoje godine. 41 joj je.
No, nisam tu da pričam o njenom izgledu nego o glazbi.

Iz samog naslova albuma, može se zaključiti da govori o odlasku od "nečega". Ovdje se to nakon slušanja albuma može zaključiti da je riječ o jednoj ili više propalih veza. Unatoč naoko tužnoj tematici, zapravo je riječ o albumu koji nema tužnih faza, koji je ispunjen akustičnom (ponekad i električnom) gitarom, violinom i ponekad nebeski savršenom glasom Juliane. Koliko sam upoznat, Juliana sama piše pjesme, koje su često autobiografske, a nije riječ o izkomercijaliziranoj pjevačici već o jednoj od onih koje pjevaju za svoju dušu. To joj je recimo jedan veliki plus u mojoj knjizi.

Otvaranje albuma prolazi u jednom izravnom tonu pjesme "The Fact Remains", onda vozi slalom među pjesmama tipa "My Baby..." i "Just Lust" koje su redom tužnijeg i veselijeg karaktera, vjerno ocrtavajući jednu vezu dvoje ljudi. Ono što me fascinira kod ovog 42 minute dugog albuma, jest baš ta skladnost koja je postignuta među pjesmama. Nijedna pjesma nije naporna, sve je uklopljeno s jednim stilom kakvog se ne bi sramili ni puno poznatiji pjevači.

Ni s jednim albumom u životu mi 42 minute nisu tako kratko trajale.


Isječak iz pjesme "This Lonely Love".