Nastavak ubojstva na FSB-u

...„a jebiga...“. I sad vraćajući se natrag pokraj birtija sam još jedanput pregledao sve birtije u potrazi za nekim poznatim ali ono kurac od ovce na kojem je zvonce. I tak dok sam prolazio pokraj „ANERE“ opet sam nabacio luzerski hod i nastavio dalje. Kod onog Sandwich bara sam malo zastao na sekundu, dvije jer sam jednostvno morao onjušiti miris kebaba i svih onih ljutih umaka, tar-tara, krastavaca, paradajza, zelene salate i kuruze. Nakon kojih 3-4 metra sam ponovno zastao pred kioskom tiska i malo bacio oko na neke naslove u časopisima. Nakon kojih 10 sekundi sam krenuo dalje i pred bircem „TITANIC“ vidio lika koji je bio pljunuti Tony Cetinski pa sam opet bio primoran zastati i uvjeriti se da nije on. Nakon što sam se uvjerio da nije on krenuo sam dalje i ubrzo došao do nekog doma neke stranke iz čije sam unutrašnjosti mogao čuti zvukove nabijanja ping-pong loptice. Nakon koja 56 metra došao sam do dućana bicikala ispred kojeg su dva penzionera komentirala kako ekipa stavlja dobru izolaciju na zgradi u izgradnji preko puta. Nisam ih baš doživljavao pa sam nastavio dalje prema Savskoj po putiću morajući tako proći pokraj neke babe koja tamo konstantno sjedi, puši i nekaj priča sebi u bradu. Prošao sam pokraj nje i taman kad sam došao do semafora na Savskoj, pokraj pečenjarnice Baza, upalilo mi se crveno svijetlo na semaforu za pješake pa sam morao čekati jedan određeni period ne bi li mi se ponovno upalilo zeleno svijetlo. Kada mi se upalilo zeleno svijetlo na semaforu za pješake prešao sam cestu i stao čekati tramvaj koji se taman naziro na rubu horizonta kod Cibone. Sudeći po plavoj silueti tramvaja sam zaključio da se radi o ganc novoj verziji tramvaja broj 17 pokraj čije je brojke pisao natpis JARUN dok je unutarnji display pokazivao poruku: „Ovaj tramvaj financirali su građani grada Zagreba!“. Sačekao sam taj tramvaj i kad je stao na stanici uzorno sam pritisnuo tipkalo za otvaranje vratiju lociranom na meni desnom krilu istih koja su se počela otvarati sa zakašnjenjem od čak 0,25 sekundi. Ušao sam unutra i zauzeo stajaću poziciju na početku tramvaja odmah pokraj aparata za poništavanje karata jer mi to mjesto najbolje odgovara prilikom silaženja iz tramvaja na stanici „Studentski dom Stjepan Radić“. Vozio sam se u tramvaju minutu i nekoliko sekundi kad je tramvaj naglo zakočio i stao na sred raskrižja Savske i Zagrebačke avenije gdje je na jednom čošku reklama za Heineken, na drugom Rubelj grill, pizza, na trećem Vjesnik a na četvrtom neka radnja koja se bavi proizvodnjom kožne odjeće. Razlog naglog kočenja tramvaja je bio sudar dvaju automobila na tračnicama prilikom izbjegavanja trećeg automobila iz kojega je izlazio gusti dim i čula se glasna glazba grupe „Prljavo kazalište“ koji je napustio mjesto nesreće i odjurio u nepoznatom pravcu. Vozač tramvaja je otvorio sva vrata jer tramvaj nije mogao nastaviti voziti pa je došao trenutak kad sam opet nabacio coolerski hod i frajerski pogled i prilikom izlaženja iz tramvaja rekao: „a jebiga...“

PITANJE: TKO JE SKRIVIO PROMETNU NESREĆU?