Završetak ubojstva na FSB-u (Konačno...)

„a jebiga...“ i sad krenem ja lagano na meni desni kraj Savske tamo prema reklami Heinekena kad tamo ni pet ni šest stoji zvone, gleda reklamu i mumlja sebi u bradu nešto tipa:“Ogulit ću te, popit ću te, ogulit ću te, popit ću te...“ Mislim si u lijevoj polovici mozga sa djelomičnim uključenjem desne polovice zbog zasićenja bufera u lijevoj polovici:“Ajde dobro...“ Prišao sam mu brzinom od jednog koraka u sekundi i lagano ga potapšao po desnom ramenu uz riječi:“ Ej zvone nemoj tako prema toj pivi, ajde vodim te na pravu, našu, domaću, jedinu, najbolju Ožujsku...“ na što je on reagirao sa izričito neprijateljski nastrojenim režanjem. Nakon još nekoliko uzastopnih pokušaja odljepljivanja zvone od reklame koji su mahom završavali jednakim rezultatom iliti neprijateljski nastrojenim režanjem, odustao sam od daljnjih jalovih pokušaja i nastavio dalje prema semaforu s namjerom da pređem cestu i nastavim se kretati u smjeru Savskog mosta. Nakon relativno brzo napravljanih dva koraka čuo sam na autobusnoj stanici neku dreku pa sam čisto refleksno zastao i naćulio desno uho na koje sam btw nagluh ne bi li čuo o čemu se radi. Nakon osluškivanja koje je trajalo cirka 1 i pol sekundu čuo sam glas zloinaopako-ga kako se dere nekom liku da mu vrati manu jer nije imao dovoljno heatha da ju zadrži pa sam zaključio da ekipa karta Magic i da se poprilično uživila u igru pa im nisam htio smetati svojom pojavom. Nastavio sam svojim putem uopće se ne obazirajući na sudionike sudara sve dok odjedanpu nisam začuo svoj nick kako odzvanja raskrižjem:“ŠPIŠ!!!!“ okrenuo sam se i vidio domia kako izlazi iz prvog auta koji je sudjelovao u sudaru plačući. Dotrčao sam do njega misleći da mu se nešto dogodilo i histerično ga upitao:“Koji ti je racku!? Kaj se dereš!? Jesi kaj polomio!?...“ na što je on kroza suze rekao:“Ova koza iza mene je razbila guzu moga zmajeka!“ i počeo grliti i ljubiti auto pa usudio bih se reći majčinskom ljubavlju... Malo sam zastao gledajući njega i u tom zastajanju sam primjetio da mu se sva ekipa koja se zatekla na raskrižju smije pa sam brzo prikrio lice rukom da me netko iz mase nebi prepoznao i tako izbjegao bruku godine. Prikrivenim licem sam se lagano odšetao do tzv. „koze“ koja je bila u drugom automobilu ostavljajući domija u sveopćem deliriju misleći upitati gospođu kako je ona. Kad tamo šok! U drugom automobilu nije bio nitko drugi nego ceilidh a na suvozačevom sjedalu seres. Lijevim laktom sam strahovito brzo reagiro i razbio staklo na vozačevim vratima koristeći silu od 124 N kao početnu potisnu silu koja se tijekom puta od kojih pola metra moje udaljenosti pa do prozora pomnožila sa postignutom kinetičom energijom i krakom sile koji je predstavljala moja nadlaktica tako da je rezultantna sila na samome vrhu moga lakta bila baš dostatna da bi izazvala pucanje stakla i njegovo mrvljenje i rasipanje na uzavrelom gradskom asfaltu. Otvorio sam vrata iznutra i izvukao van ceilidh koja je bila u očitom šoku tako da nije mogla ništa reći,a i povremeno je dobivala nagone za povraćanjem... U međuvremenu je seres izašao iz automobila i prišao mi s leđa u području lijeve lopatice sa spikom:“U jebote, jel treba dobro?“ Kratko sam mu odgovorio da će biti dobro i odmah sam ga upitao koji je on klinac radio s njom u autu. Odgovorio mi je da se baš vraćao doma s faksa hodajući Slavonskom avenijom u smjeru Zagrebačke avenije kad je sa strane zastao automobil i upito ga gdje je McDonalds u blizini Getro-a. On kakav je se ponudio da odvede izgubljenu dušu do McDonalds-a jer i sam živi u blizini pa mu je i bilo usput. Usred seres-ove priče me zabljesnuo strašan bljesak iz autobusa Velika Gorica-City Centar One koji se baš u tom trenutku zatekao na raskrižju. Nakon što mi se vid lagano vratio u normalu kroz autobusno staklo sam jasno mogao razaznati Mihovil-inu facu i objektiv njegovog stroja za uslikavanje. Pokazao sam mu prs i lagano nabacio šturu do semafora u blizini zvone prije dolaska policije jer mi se fakat nije dalo svjedočit u ničiju korist... Dotrčao sam do semafora i prešao cestu kad ono opet šok! Tamo di je na čošku prije bio konzum sad se radi nekaj novo i prozore postavlja nitko drugi nego s0kr3 sa svojom ekipom. Zastao sam malo u njegovoj blizini i malo ga zajebavao na način da sam mu pričao kako u donjem desnom čošku prozora nije dobro zakitao i kako mu ima lufta dok ispod njega na podu u sjedećem položaju nisam uočio veljca kako mu čita poeziju i tako ga zabavlja. Došao sam do veljca i priupitao ga:“Ej di si Veljac jebem te u guzicu, kako napreduje knjiga?“ na što je on drsko odgovorio:“Eeee i ja tebe u usta, knjiga napreduje dobro, evo baš u ovim trenucima žac nagovara ekipu u vjesniku da pristanu tiskati 459.000 komada.“ Kažem ja Veljcu :“U jebote...“ i pogledam na Vjesnikovu zgradu, kad tamo na 9 katu žac stoji na prozoru i prijeti da će se baciti ako ne pristanu tiskati... Lagano sam počeo spuštati pogled prema dolje ne bi li vidio koliki će put žac preletjeti slobodnim padom kad tamo na prozoru 5. Kata vidim monyi kako priča s nekim likom. Pomoću moje fascinantne sposobnosti čitanja s usana sam zaključio da monyi zapravo želi zamijeniti Mladena Jergovića kao glavnog urednika časopisa F1. Svojom sposobnošću sam saznao također da joj je jedini argument za smjenu Jergovića bio taj što je bila u Monzi tijekom utrke F1 na kojoj je Raikkonen pobijedio a Jergović nije jer je bio u studiju u Zagrebu. Znao sam da joj to baš i nije neki argument pa više nisam ni čitao s usana nego sam nastavio gledati put kojega se žac spremao prijeći slobodnim padom kad sam došao do tla i na kiosku Vjesnik vidio matthevv-a kako po skrivećki kupuje bombice pelina zabrinuto gledajući iza sebe. Osvrnuo sam se još jedanput na zvonu koji je još uvijek gledao u reklamu na zgradi, zloinaopako koji se sad već dobro mlatio s likom koji mu je ukrao manu, domi-a koji je i dalje plakao nad svojim micom i lagano mu gladio prednji lijevi blatobran, ceilidh koja je i dalje u šoku ležala na asfaltu i seres-a koji je ležao na njoj iskorištavajući priliku (...:)...), lalića koji je potrošio svo slobodno mjesto na kartici u fotiću pa je sad uzeo mobitel u ruke i nastavio slikati, krešu koji je bezuspješno pokušavao popraviti luft u donjem desnom ćošku prozora, veljca koji je čitajući poeziju pustio suzu-dvije, žaca koji je i dalje histerično prijetio skokom, monyi koja je sad već bila skinula majicu u nastojanju ne bi li tako postigla kakav dogovor i matthevv-a koji je pokupovao sve bombice pelina pa je prešao na brandy... Pogledao sam ih tako sve skupa, rezimirao situaciju i nastavio hodati prema Savskom mostu uz riječi:“ a jebiga...“

THE END :)

P.S. Unaprijed se ispričavam svima koji bi se mogli osjećati uvrijeđenima, nije mi bila namjera, sorry... :)